Probudila sam se s glavoboljom. Vani je bilo oblačno, kao i ko zna koji put ovog mjeseca. Pogledala sam na sat – kazaljke su pokazivale dvadeset minuta do devet. Prvi je dan Ramazana i sve je nekako tiše i sporije. Ljudi su mirniji. Gotovo da danas nisam vidjela nikoga na cesti.
U kući smo ovog jutra bile majka i ja, ali smo obje bile tihe. Nismo mnogo razgovarale. Nakon što smo se razbudile, majka je prionula na kućanske poslove, a ja sam izašla vani udahnuti svježeg zraka, nadajući se da će glavobolja proći.
Negdje oko podneva došla je tetka. Malo je sjedila s nama, a onda se vratila kući.
Kako se polako primicalo poslijepodne, majka je počela s pripremom iftara. Miris hrane širio se kućom i unosio neku posebnu toplinu.
Pred sami iftar došli su sestra i brat s posla. Zajedno smo iftarili.
Nakon iftara došao je adže. Razgovarali smo o nekim prošlim vremenima i rodbini koju dugo nismo vidjeli. Smijali smo se i pričali. Moram priznati da mi je prijalo skrenuti misli sa svakodnevnih briga.
Ovo je bio jedan od onih dana kada je sve bilo u redu.
Primjedbe
Objavi komentar