Teme ovog intervijua su bile razne. Od onih ratnih i spašavanja ranjenika u opkoljenom Sarajevu do liječenja pacijenata danas.
Naravno, nije ovo prvi put da slušam njegove intervijue, ali koliko god njegovih intervijua poslušala, uvijek ostanem oduševljena.
Svaki put kad ga gledam i slušam, njegova smirenost i blagi izraz lica me uvijek iznova fasciniraju.
Oni koji ga poznaju ili su ga imali prilike upoznati, mogu posvjedočiti da je on zapravo i na ulici ili svom radnom mjestu, zaista takav.
Vječiti optimista i onaj koji za svakoga ima lijepu riječ.
Ono što profesora također čini posebnim je to što kroz svoj rad poseban akcent stavlja na djecu i njihove porodice.
Pa je tako tokom ovoga razgovora spomenuo kako mu je djevojčica koju liječi pet godina, prije nekoliko dana donijela zlatnu medalju koju je osvojila na nekom natjecanju i rekla: "Za ovu medalju ste Vi zaslužni jer Vi liječite nas bolesnu djecu".
Dodajući da mu ove rijeci više znače nego bilo koja nagrada ( dva puta dobitnik Šestoaprilske nagrade) i priznanja koje je dobio.
Što dovoljno govori kakav je čovjek ustvari.
A kao neko ko ga je upoznao kao dijete, sa sigurnošću mogu reći da je to zaista tako.
Primjedbe
Objavi komentar