Osjetivši sunčeve zrake na svom licu, otvorila sam oči i vidjela da je vani vedro.
Pogledala sam na sat- bilo je sedam. Kako sam trebala pričuvati tetkinu djecu,odlučila sam odmah ustati iz kreveta. Otišla sam u kupatilo, oprala zube i lice umila hladnom vodom. Pogledala sam se u ogledalu, i dok su mi se niz lice slijevale kapi ledene vode, pomislila sam da bi ovo mogao biti dobar dan - ili barem bolji od nekih predhodnih.
Imala sam osjećaj kao da mi ta hladna voda skida teret s tijela i uma, nakupljen od ranije. Nakon što sam u kupatilu obavila sve neophodno, obukla sam se i otišla u dnevni boravak. Napravila sam kafu, a onda izašla na bakon pokupiti veš koji se već bio osušio. Zatim sam se vratila u kuću, i dok sam pila kafu u glavi pravila raspored dana.
Odlučila sam da ću današnji dan provesti vani. I tako je i bilo - veći dio dana sam provela na suncu i u šetnji sa djecom. Misli su bile mirnije. Osjećala sam se dobro.
A onda je otkucalo pet sati poslijepodne i majka se vratila s posla. Već s vrata me pitala zašto šutim, na što sam već pomalo iznervirana, odgovorila: - S kim ću pričati? Vidiš li ikoga pored mene?
Iako u njenom pitanju nije bilo loše namjere, u meni je ipak uzburkalo emocije.
Ručali smo, a onda su majka i brat otišli do Fisa. Ja sam ostala kod kuće, uz izgovor da moram oprati kosu. A zapravo sam ostala sama da ne bih poremetila mir koji danas osjećam.
Jer ko zna šta me čeka sutra?
Primjedbe
Objavi komentar